Skip to content
Mr Dunja Simić

Redovni profesor

Dunja Simić, pođena je u Banjoj Luci, gdje ctiče ocnove cvoga muzičkog obpazovanja, a zatim dinlomipa, te magictpipa u klaci npof. Radmile Smiljanić na Fakultetu muzičke umetnocti u Beogpadu. Još kao veoma ucnješan ctudent, bila je dobitnica velikog bpoja nagpada, od kojih cu najznačajnije nagpade „Anite Mezetove“ i „Danice Mactilović”.

Profesionalno iskustvo

Uža umjetnička-naučna oblast: Reprodukcija muzike 

U periodu od 1994. do 1999. godine je solista Opere Narodnog pozorišta u Beogradu, gdje je otpjevala veliki broj predstava i uloga prvog sopranskog faha. Za svoj cjelokupan umjetnički doprinos u sezonama 1996. i 1999. Narodno pozorište u Beogradu joj dodjeljuje Godišnje nagrade. Njena internacionalna karijera počinje 1999. godine, kada je postala solista Frankfurtske opere u Njemačkoj, u kojoj ostaje sve do 2004. godine. Nakon Frankfurta, karijeru nastavlja u Bremenskoj operi (period od 2004. do 2007. godine), a od 2007. u statusu slobodnog umjetnika gostuje na mnogim inostranim scenama. U svom dvadesetpetogodišnjem umjetničkom radu, ostvarila je preko trideset uloga prvog sopranskog faha koje su se kalile, sazrijevale i dostizale visok umjetnički nivo na mnogim operskim scenama širom Evrope. Njena uspješna umjetnička ostvarenja su se više puta potvrdila u Mocartovim operama: „Čarobna frula” - Pamina, „Don Đovani” – Dona Elvira, „Tako čine sve” – Fiordiliđi, zatim u Leharevoj „Veseloj udovici” – Hana Glavari, Ofenbahovoj opereti „Pariski život” - Metela i kao Đulijeta u „Hofmanovim pričama“, Bizeovoj „Karmen” – Mikaela, Čileovoj „Adrijani Lekuvrer” – Adrijana, Pučinijevim „Boemima” – Mimi, „Turandot” – Liu, „Madam Baterflaj” – Ćo Ćo San, Leonkavalovim „Pajacima” – Neda, „Pikovoj dami” – Liza, Verdijevim: „Trubaduru” – Leonora, „Don Karlosu” – Elizabeta, „Otelu” – Dezdemona i mnogim drugim. Umjetničke aktivnosti nisu se ograničile samo na operski fah, Simićeva paralelno njeguje i koncertni repertoar. Zapaženi su njeni nastupi u vokalno-instrumentalnim djelima poput „Rekvijema”  - V. A. Mocarta, „Rekvijema” – A. Dvoržaka, „Ratnog rekvijema” – B. Britna, „Stabat Mater” – Đ. Rosinija, „Stabat Mater” – Pergolezija; Bruknerov  „Te Deum”, „Misa Solemnis”, „9. Simfonija” – L.V. Betovena i mnoge druge. Dunja Simić je tokom svoje dosadašnje karijere nastupala na mnogim festivalima u sljedećim operskim kućama i gradovima širom Evrope: Grčka (Atina – Festival  Akropolis), Rusija (Moskva), Rumunija (Konstanca i Bukurešt), Sjeverna Koreja (Pjong Jang), Francuska (Ruan), Švajcarska (Bazel), Njemačka (Šverin, Gisen, Manhajm, Majnc, Dortmund, Dizeldorf, Esen, Hanover, Hamburg), Belgija (Brisel), Austrija (Linc) kao i centrima bivše Jugoslavije: Beograd, Novi Sad, Sarajevo, Skoplje i dr. Sarađivala je sa: Beogradskom filharmonijom, Vojvođanskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTS-a, Frankfurtskom filharmonijom, Bremenskom filharmonijom, Dortmundskom filharmonijom i mnogim drugim. Zapaženi su solistički koncerti održani na prestižnim manifestacijama „Ohridsko leto” u Makedoniji i „Sarajevska zima”, kao i solistički koncert u Novom Sadu u „Matici srpskoj”. Član je Umjetničkog savjeta Galerije Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, kao i član Umjetničkog savjeta Galerije „Sreten Stojanović“. Od 2019. godine je član Muzikološkog društva Republike Srpske. Povodom obilježavanja 22. aprila, Dana grada Banja Luka, dodijeljena joj je „Plaketa grada Banja Luka“ – nagrada za izuzetna ostvarenja u oblasti kulture i umjetnosti za 2019 godinu. Od 2010. godine do danas, bavi se vokalnom pedagogijom na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, gdje je u statusu redovnog profesora i šefa Katedre za solo pjevanje.